Psalms 104

1Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u veličanstvo i krasotu. 2Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator; 3Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem.

4Činiš vjetrove da su ti anđeli, plamen ognjeni da su ti sluge. 5Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti na vijek vijeka.

6Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode. 7Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku.

8Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio. 9Postavio si među, preko koje ne prelaze, i ne vraćaju se da pokriju zemlju.

10Izveo si izvore po dolinama, između gora teku vode. 11Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeđu svoju. 12Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov.

13Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja. 14Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist čovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje. 15I vino veseli srce čovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce čovjeku krijepi.

16Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio. 17Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama. 18Gore visoke divokozama, kamen je utočište zečevima.

19Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj. 20Stereš tamu, i biva noć, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko;

21Lavovi riču za plijenom, i traže od Boga hrane sebi. 22Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje.

23Izlazi čovjek na posao svoj, i na rad svoj do večera. 24Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.

25Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika; 26Tu lađe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu.

27Sve tebe čeka, da im daješ piću na vrijeme. 28Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.

29Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se. 30Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji.

31Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja! 32On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.

33Pjevaću Gospodu za života svojega; hvaliću Boga svojega dok sam god. 34Neka mu bude mila besjeda moja! veseliću se o Gospodu.

Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!

35